ImpresumUslovi korišćenjaMarketingKontakt

Lokalna samouprava

04.02.2020 Milica Sinđić - Hrabri borac koji je pobedio leukemiju

Četvrti februar je Svetski dan borbe protiv raka, kojim treba da se podigne svest o ovoj opakoj bolesti, ali i značaju prevencije, rane dijagnoze i adekvatnog lečenja. Prema poslednjem istraživanju u Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli oko 40.000 ljudi, a umre 20.000. Dvadesetrogodišnja Milica Sinđić iz Glušaca dobila je najvažniju životnu bitku. Nakon transplantacije koštane srži i dugogodišnjeg lečenja,  praćenog svim mogućim komplikacijama, ona je pobedila leukemiju i danas je zdrava devojka koja svojom pričom nikog ne ostavlja ravnodušnim.

“U četvrtom razredu Osnovne škole saznala sam šta je leukemija, a odmah potom i borba za život. Od te 2007. godine kreće moja bitka sa nečim što sam kao dete definisala kao “Ona bolest kad opada kosa” i nisam bila svesna koliko je situacija ozbiljna, ali sam znala da moram da se borim. Bilo je stvarno teških trenutaka, ali,  moja porodica je uvek bila tu za mene, bodrila me i nije mi dala ni u jednom trenutku da odustanem”, kaze hrabra Milica.

U periodu od sedam godina ovoj mladoj mačvanki su dom bile bolničke sobe. Nakon dve godine lečenja na Insititu za majku u dete Milica je upućena na transplantaciju koštane srži u Trst, gde je, sticajem najsrećnijih okolnosti pronađen donor koji je bio kompatibilan.

“Ta operacija je izvedena 05. oktobra 2010. godine i nakon nje umesto oporavka, moje stanje se naglo pogoršalo. Sve komlikacije koje su mogle da se dese, mene su zadesile. Bila sam priključena na aparate koji su me održavali u životu, disala sam pomoću veštačkih pluća i jednog trenutka čak su lekari rekli da nemam šanse da preživim i predlagali tati da potpiše saglasnost da se aparati isključe. On na to nije pristao, verovao je u oporavak i možda svojom verom i meni dao volju da i iz te bitke izađem kao pobednik. Tako je i bilo. Na Svetog Nikolu ja sam počela samostalno da dišem, moja pluća su proradila, na opšte iznenađenje svih lekara, koji su ovaj događaj okarakterisali kao čudo”, priseća se.

Oporavak je nastavljen na Institutu, ali komplikacijama nije bio kraj. Naprasno je izgubila sluh, zbog oštećenja joj je ugrađen veštački kuk, imala je višestruki prelom potkolenice i dobila epi napade, ali je i te nedaće prebrodila čvrstom voljom, uz podršku bližnjih i lekara, kojima daje velike zasluge za svoje trenutno stanje. Ali, pored leukemije Milica se borila i sa predrasudama i nerazumevanjem vršnjaka.

“Nakon ugradnje veštačkog kuka dve godine me je tata vozio i nosio do škole i učionice. Čitala sam sa usana i tako pratila nastavu. Nije bilo lako, ali sam istrajala. Od treće godine sam sama putovala u školu i uspešno završila srednjoškolsko obrazovanje, bez obzira na razne nedaće sa kojima sam se susrela i manjak podrške svojih vršnjaka. Deca su nemilosrdna, pa tako ni ja nisam mogla izbeći nerazumevanje za svoje nedostatke. Tokom redovne kontrole, malo pre mog osamnaestog rođendana, posetila sam jednu od svojih omiljenih doktorki, na odeljanju ORL, koju dugo nisam videla. Na njenu inicijativu, ja sam za svoje punoletstvo dobila najbolji poklon koji sam mogla da zamislim, Kohlearni implant, nakon čije ugradnje sam, posle četiri godine tišine, ponovo mogla da čujem. Mojoj sreći nije bilo kraja”, ističe ona.

Milica je sada zdrava devojka, a iza njenih mladih godina stoji veliko životno iskustvo, kojim pomaže drugoj deci. Član je udruženja “Čika Boca”, gde sa ostalim mladićima i devojkama sa sličnim iskustvima pruža podršku obolelim, ali i njihovim porodicama.

“Dva puta godišnje održavamo “Živu biblioteku”, u okviru koje mi mladi predstavljamo žive knjige, gde svako ispriča svoju autentičnu priču. Svi su dobrodošli u našu biblioteku, a najviše roditelji dece koja se trenutno leče, kojima treba podrška. Mi posećujemo i mališane na odeljenjima bolnica, gde se takođe susrećemo sa porodicama obolelih, koji kada vide da smo se mi izlečili  i da danas normalno funkcionišemo u nama vide nadu i  dobiju novu snagu za svu borbu koja ih čeka. Ja za vreme svog lečenja nisam imala podršku te vrste, jer nisam znala za postojanje udruženja te vrste, ali sada kao član, znam koliko znači, kada vidim reakcije roditelja, koji na našem primeru vide da postoji i život posle raka”.

Milica Sindjić čeka stalno zaposlenje, trenutno je angažovana u Opštinskoj upravi u Bogatiću, gde joj se svakog meseca produžava ugovor o radu.  Prošlog leta doživela je i iznenadni gubitak oca, koji joj je u njenoj borbi, uz majku, bio najveća podrška. Dodaje da bi joj stalno zaposlenje, kao mladoj osobi koja je prebrodila tešku bolest, najpre donelo osećaj pripadnosti. Kao rođeni borac, ova mlada dama ne odustaje borbe i kaže, ako  je pobedila leukemiju, prebrodiće i ostale prepreke u životu.

 

 

M.K

 

GRAĐANI REPORTERI

19.10.2021 Реаговањe суграђанина Стојана Ђаковића на поједине садржаје које смо објављивали на нашем порталу

Поштујући Закон о јавном информисању и Kодекс новинара објављујемо у целости допис Стојана Ђаковића, достављен нашој редакцији, а који се ...

22.03.2021 Sprinterima AK Sprint vicešampionska titula na Zimskom kupu

Juče je, po veoma hladnom vremenu, održan Zimski kup Srbije u bacačkim disciplinama na kojem je učešće uzelo 10 takmičara Ak Sprint. ...

30.10.2020 Промоција правилне исхране за предшколце у Дубљу

Ова недеља је посвећена здравој исхрани деце. Предшколске групе у Дубљу су организовале предавање медициске сестре из локалне амбуланте, која ...

MAGAZIN

12.03.2022 Народно позориште:Одржана прва премијера драме Синише Kовачевића „Године врана“

Прва од две премијере представе „Године врана“, по тексту и у режији Синише Kовачевића, која се дешава током окупације и ...

03.05.2021 Књига „Слика једног краја“ Радомира Поповића и Бранислава Станковића - Историја Мачве кроз фотографије

Из штампе је недавно изашла књига „Слике једног краја“, историчара Радомира Поповића и Бранислава Станковића. У овом несвакидашњем издању аутори ...

14.02.2021 Драган Петровић Драги: Сцена је уточиште, духовни мир, љубав!

Поникао у расаднику талената на сцени аматерског позоришта у Богатићу, након четири године марљивог рада и труда, овог пролећа, основне ...
 
VRH