11.10.2026 KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO VIOLETE PENIĆ NAGRAĐENO U RIMU (piše Dragica Tešić)
KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO VIOLETE PENIĆ NAGRAĐENO U RIMU
Dva međunarodna priznanja za knjige iz ciklusa „Laura“
Književnica Violeta Penić dobitnica je međunarodnog književnog priznanja za knjigu „Laura – Dnevnik jednog nedostajanja“, u izdanju Kreativne radionice Bakan iz Beograda, nagrađenu za originalnost emocije na XIII međunarodnoj manifestaciji „Città del Galateo – Antonio De Ferrariis“. Svečana ceremonija održana je 8. oktobra 2026. godine, u Sali Kapitolare Senata Republike Italije, u kompleksu Palazzo della Minerva u Rimu. Priznanje je autorki uručila Regina Resta, predsednica kulturnog udruženja VerbumlandiArt APS, organizatora manifestacije.
Ovo priznanje predstavlja značajan trenutak u književnom radu Violete Penić, autorke čije stvaralaštvo odlikuju iskrenost osećanja, duboko poniranje u ljudsku dušu i sposobnost da ono što često ostaje neizgovoreno pretoči u književnu reč.
Posebnu težinu ovom uspehu daje činjenica da je i prva knjiga iz Laurinog ciklusa, „Laura – Pesme i pisma“, prethodne, 2025. godine, nagrađena u italijanskoj Modeni. Priznanje za unikatnost dodeljeno joj je 22. novembra. Tako su dve knjige iz istog ciklusa, u razmaku od godinu dana, dobile međunarodna priznanja u Italiji, zemlji koja za autorku ima i posebno književno i lično značenje.
Knjiga „Laura – Dnevnik jednog nedostajanja“ nije nastala iz želje da ispriča još jednu ljubavnu priču. Ona je proistekla iz potrebe da se zabeleži ono što ponekad ostane neizgovoreno, a godinama nastavlja da živi u čoveku. U njenom središtu nalaze se čežnja, tišina i osećanje koje ne prestaje da postoji čak ni onda kada ne pronađe odgovor. Ono što je nekada bilo samo unutrašnji doživljaj dobilo je svoj književni oblik i postalo priča otvorena za čitaoce.
Laurin ciklus predstavlja književno istraživanje bezuslovne ljubavi, izražene kroz liriku lišenu patetike. U njemu snaga osećanja ne počiva na velikim rečima, već na suptilnosti, tišini i dubini proživljenog. Kroz pesme, pisma i dnevničku formu, Violeta Penić oblikuje svet u kojem ljubav ne zavisi od uzvraćenosti, a nedostajanje postaje prostor unutrašnjeg trajanja i stvaralačkog nadahnuća. U toj svedenosti izraza, u kojoj emocija ostaje snažna upravo zato što nije nametljiva, prepoznaje se osobenost ovog književnog ciklusa.
Posebnu simboliku rimskom priznanju daje činjenica da je uručeno upravo u Italiji, zemlji velikog pesnika Frančeska Petrarke. Njegova Laura poslužila je kao inspiracija za ime književne Laure Violete Penić i za stvaranje posebnog književnog sveta koji autorka razvija kroz ovaj ciklus. Međutim, Laura u njenim knjigama nije samo književno ime niti puki odjek poznatog književnog motiva. Ona je simbol ljubavi, odsustva, sećanja i svega onoga što čovek ne uspeva da izgovori, ali ne prestaje da nosi u sebi.
Zbog toga priznanja u Modeni i Rimu za Violeta Penić imaju posebno mesto među brojnim priznanjima koja je tokom svog književnog puta dobila u različitim zemljama. Ona su za nju više od potvrde književnog uspeha: nose i posebnu simboliku susreta njenog stvaralaštva sa zemljom čija je književna tradicija ostavila dubok trag u evropskoj kulturi i čija je Laura postala deo njenog sopstvenog umetničkog sveta.
Pored književnog stvaralaštva, Violeta Penić posvećena je i dugogodišnjem humanitarnom radu, kroz koji je negovala vrednosti solidarnosti, saosećanja i pomoći ljudima. Književnost i humanitarni angažman u njenom životu povezuje isto uverenje: da ljudska osećanja, razumevanje i poštovanje dostojanstva svakog čoveka predstavljaju vrednosti koje prevazilaze granice, jezike i kulture.
Njeno stvaralaštvo podseća da književnost ne mora uvek da govori glasno da bi ostavila trag. Ponekad upravo ono što nije izgovoreno postaje najtrajnije, a ono što je bilo duboko lično pronalazi put do drugih ljudi i postaje deo njihovog sopstvenog emotivnog iskustva.
Povodom priznanja u Rimu, autorka je zapisala misao koja na poseban način sažima doživljaj ovog trenutka i samu suštinu njenog književnog sveta:
„Tišina ponekad može postati književnost, a nedostajanje — trag koji se zapisuje u večnost.“
Dragica Tešić
Direktorka Narodne biblioteke „Janko Veselinović“
Bogatić
Fotografije dostavio autor uz napomenu FOTO: Mario Gianini;
korišćeni AI alati